Šta nam političari poručuju rukama?

Položaj i pokret ruku spadaju u domen neverbalne komunikacije, odnosno govora tela, i kao takvi nam mnogo šta mogu reći o sagovorniku – o njegovim mislima, namerama i osećanjima. Naravno, ne treba ih uzimati zdravo za gotovo kao pojedinačne indikatore, već ih treba razmatrati u širem kontekstu, zajedno sa ostalim gestovima koje osoba pokazuje.

Sklopljene ruke s isprepletenim prstima

Obično, uz zauzimanje položaja isprepletanih prstiju, ide i facijalna ekspresija sreće; ljudi se smeše, pa se čini da je to gest poverenja. Međutim, Nierenberg i Calero, istraživači koji su najviše pažnje posvetili ispitivanju ovog gesta, zaključili su da njime osoba zapravo potiskuje neki svoj negativan stav. Oni su zabeležili tri osnovna tipa ovog gesta:

1. ruke sklopljene u visini lica

2. ruke naslonjene na sto ili u krilu

3. ruke sklopljene ispred tela u visini pojasa pri stajanju

Takođe, istraživači su našli vezu između visine na kojoj se ruke drže i stupnja negativnog stava osobe, pa su zaključili da je teže upravljati osobom (njen stav je negativniji i otporniji) što se isprepletane ruke nalaze bliže licu (dakle najnepokornija je osoba koja drži isprepletane prste u visini lica).

Ruke spojene jagodicama

Ovaj gest često se koristi u odnosu nadređeni – podređeni, pa ga političari, rukovodioci, pravnici i direktori obilato manifestuju. Za razliku od drugih gestova, ovaj je moguće analizirati i izdvojeno iz konteksta, jer sam po sebi govori o tome koliko je osoba samouverena i superiorna ličnost.

Tipične su dve verzije ovog gesta:

1. Ruke usmerene prema gore – češće se koristi kada govornik iznosi svoje ideje i stavove. Udruženo sa glavom zabačenom u nazad ovaj gest ostavlja utisak samodopadljivosti i nadmenosti

2. Ruke usmerene prema dole – obično se koristi kada čovek više sluša nego što govori i odaje njegovu pokornost.

Interesantno je što su istraživači zapazili kako žene češće koriste gest sklopljenih jagodica usmerenih ka dole.

Držanje ručnog zgloba

Ovaj gest, pri kome osoba šeta visoko uzdignute glave, a na leđima jednu ruku čvrsto pridržava drugom, nastao je u domenu britanske kraljevske porodice, pa se kasnije odomaćio i u profesijama čija je uloga nadzor i kontrola. Tako, on je tipičan za policajce dok obilaze neko svoje područje, direktore dok se šetaju školskim dvorištem, vojne starešine i druga lica koja predstavljaju vlast. Prema tome, ovo je gest sigurnosti i nadmoći. Simbolički gledano, osoba koja zauzima ovaj položaj, otvara svoje poprsje ka sagovorniku i nesmetano izlaže “protivniku” svoja ranjiva područja – trbuh, srce, vrat, što govori o njenoj neustrašivosti i autoritativnosti.

U istraživanju sprovedenom na australijskim policajcima, uočeno je da oni koji ne nose oružje često zauzimaju ovakvu pozu, dok ona nije tipična kada imaju oružje. Kada nose oružje najčešće koriste agresivan gest sa rukama na bokovima. Izgleda da je prisustvo oružja samo po sebi dovoljno autoritativno.

Imamo tri verzije ovog gesta:

1. Držanje dlana dlanom – ovo je gest nadmoćnosti i samosvesnosti

2. Držanje ručnog zgloba – znak je frustracije i pokušaja samokontrole; jedna druka čvrsto drži zglob druge ruke kao da pokušava da je zadrži.

3. Držanje nadlaktice druge ruke – Što je osoba srditija, to je ruka položena na mesto više na leđima, kao da je potrebna veća samokontrola.

Isticanje palca

Gestovi palca su sekundarni gestovi, pomoćni deo nekog sistema gestova. Isticanje palca najčešće se kao izolovani gest tumači kao znak sigurnosti koji tipično koristi “hladnokrvni” nadređeni u prisustvu svog podređenog. Palčeve češće ističu muškarci, osobe koje imaju visoki položaj i ugled, a često je i deo igre “udvaranja”.

Palčevi najčešće vire iz džepova kako bi na prefinjen način pokušali da prikriju nadmoćan stav osobe.

Jedan od popularnih gestova iz ove grupe je gest prekriženih ruku sa palčevima usmerenim prema gore. Ovo je dvoznačan gest koji u sebi sadži protivrečne poruke – prekrižene ruke simbolišu povlačenje ili negativan stav, a istureni palčevi superioran stav.

Pokreti ruke na licu

Gestovi ruke na licu sa godinama postaju sve diskretniji i manje očiti, ali se ipak javljaju kad god neka osoba laže, prikriva istinu ili je svedok neke obmane. Takođe označavaju sumnju, nesigurnost, laž ili preterivanje.

U istraživanju Morisa, medicinske sestre kojima je rečeno da lažu svoje pacijente o njihovom zdravstvenom stanju češće su koristile gestove ruke na licu, od onih koje su govorile istinu.

Možemo izdvojiti više formi ovog gesta:

  • Prekrivanje usta – ovde dlan prekriva usta, a palac je prislonjen uz obraz, što izgleda kao da osoba pokušava da potisne izgovorene reči obmane. Ako osoba koristi ovaj gest dok govori, znači da laže, a ako prekriva usta dok sagovornik govori, to znači da joj se čini da on laže.

  • Dodirivanje nosa – ovo je profinjen, zamaskiran gest prekrivanja usta. Javlja se u formi blagog dodira nosa ili nekoliko blagih češkanja ispod nosa. Obrazloženje za nastanak ovog gesta je da u trenutku kada se javi negativna misao, podsvest daje uputsvo ruci da prikrije usta, ali u zadnjem trenutku, kako bi to izgledalo što manje napadno, ruka se udaljuje od lica, a rezultat je brz gest dodirivanja nosa.

  • Trljanje oka – ovo je gest pokušaja mozga da zaustavi očitu obmanu, sumnju ili laž ili da spreči pogled u oči osobe kojoj lažemo. Muškarci obično snažno trljaju oči i obaraju pogled prema tlu ako se radi o krupnoj laži, dok žene pri trljanju oka koriste male, nežne pokrete odmah ispod oka.

  • Trljanje uva – ovo je sofisticirani pokušaj odraslog slušaoca da ne čuje nikakvo zlo, dok je kod dece u formi prekrivanja uveta šakom kako se ne bi slušali prekori roditelja. Postoji više manifestacija trljanja uveta kod odraslih – trljanje zadnje strane uveta, stavljanje prsta u uvo, povlačenje ušne resice ili savijanje ušne školjke prema napred kako bi se zatvorio slušni otvor. Kada osoba to radi možda je to znak da je već dovoljno čula ili da želi ona nešto da kaže.

  • Češkanje vrata – osoba se počeše oko pet puta ispod uveta ili sa strane po vratu. Tumači se kao znak sumnje ili nesigurnosti i karakterističan je za ljude koji kažu: “Nisam siguran da se slažem”. Ovaj gest naročito je upadljiv ako se javi u suprotnosti sa verbalnom porukom poput “Razumem kako ti je”.

  • Povlačenje okovratnika – Morris je ustanovio da laži uzrokuju osećaj peckanja na osetljivom tkivu lica i vrata i da je potrebno trljanje ili češkanje kako bi se taj osećaj otklonio. Posebno se javlja kada osoba oseti da sumnjate da ona laže.

  • Prst u ustima – Istraživači govora tela smatraju da se ovaj gest javlja kada  je osoba pod nekim pritiskom. To je njen nesvesni pokušaj da se vrati u sigurnost dečjeg sisanja majčine dojke. Ovo je dakle gest unutrašnje potrebe za ponovnom sigurnošću.

Gestovi ruke na obrazu ili bradi

Gestovi koji manifestuju dosadu

Kada slušaoc krene da koristi ruku kao da podupire glavu to je znak da je nastupila dosada. Stupanj dosade proporcionalan je meri u kojoj njegova ruka i šaka pridržavaju glavu. Dosada je najveća kada se čitavom rukom pridržava glava, kao da će u suprotnom pasti na sto.

Bubnjanje prstima po stolu i drmusanje stopala neki tumače znakovima dosade, a zapravo su znaci nestrpljenja. Što su ovi pokreti brži to je znak da je nestrpljenje osobe veće.

Gestovi procenjivanja

Uobičajeni gest procenjivanja i zainteresovanosti za ono što govornik kazuje izražava se zatvorenom šakom koja počiva na licu, uz kažiprst usmeren prema gore. Tokom ovog gesta ruka ne bi trebalo da pridržava bradu kao u prethodno opisanom sllučaju.

U slučaju da je kažiprst položen uz obraz i usmeren prema gore, a palac pridržava bradu, slušalac ima negativno mišljenje o govorniku i/ili temi. Za ovaj gest se često pogrešno misli da je znak zanimanja za temu.

Glađenje brade

Gest glađenja brade znak je da slušalac donosi odluku, pa on sledi odmah nakon gestova procenjivanja o kojima je malopre bilo reči. Da li će biti donešena pozitivna ili negativna odluka, zavisi od kombinacije gestova koji idu uz glađenje brade. Ako npr. osoba gladi bradu, a istovremeno sedi prekriženih nogu, onda je sagovorniku neverbalno rečeno “ne”.

Kod ljudi koji nose naočare ili pušača, tipično je da pri donošenju odluke umesto glađenja brade posegnu za ovim sredstvima kako bi dobili na vremenu pri donošenju odluke. Oni će recimo skinuti naočare i staviti jednu dršku naočara u usta, ili će namaknuti naočare na oči, ili će baš tada zapaliti cigaretu. Ovo su znakovi da osoba nije sigurna u svoju odluku i da joj trema vremena za premišljanje.

Gestovi češkanja glave i lupanja po čelu i potiljku

Naglašeni oblik gesta povlačenja okovratnika je trljanje vrata dlanom, a ovaj gest se često naziva gest “bola u vratu”. Osoba koja koristi ovaj gest dok laže, obično izbegava pogled sagovornika i gleda u pod. Ovo je takođe i znak frustracije ili ljutnje, što se manifestuje isprva udaranjem po potiljku, a zatim trljanjem potiljka.

Lupanje po glavi sugeriše na nečiju zaboravnost, ali u zavisnosti od toga gde se osoba lupa to će pokazati ono što oseća prema vama ili prema situaciji. Ako se udara po čelu pokazuje da nije zaplašena time što ste joj spomenuli da je nešto zaboravila. Međutim, ako se udara po potiljku, osoba vam govori da ste vi dosledno njena “bol u vratu” zbog ukazivanja na njen propust.

Oni koji iz navike trljaju potiljak skloni su negativnom ili kritičkom raspoloženju, a oni koji iz navike trljaju čelo teže otvorenosti i jednostavnosti.

One Comment
Leave a Reply to Deni Beslagic Cancel reply