Zašto je moj izbor psihoterapija, a ne motivaciono govorništvo

Naše doba je doba procvata novih, do sada neprepoznatih profesija. Mnoge od njih svoje pokriće nalaze u institucionalizovanom sistemu školovanja, pa je tako moguće i diplomom dokazati da si ekspert u nekoj oblasti. Takva je situacija recimo sa programiranjem, za koga su danas u opciji brojne škole, akademije, privatni kursevi ili učenje onlajn. Međutim, moguće je biti programer i „bez pokrića“, tačnije bez formalne diplome, ali su znanje i stručnost u toj oblasti ono što ne možeš isfolirati. Kada dođeš na konkurs za posao, ili kada ti neko naruči neki projekat, ili ćeš pokazati svoje umeće ili nećeš, nema prevare.

Sa druge strane, tu su i danas popularna zanimanja kao što je motivaciono govorništvo, gde ti nije potrebna diploma, već „životno iskustvo“, a tvoje veštine i sposobnosti ne mogu nikako biti objektivno procenjene. Ostavljene su na procenu svakom konkretnom korisniku i njegovom senzibilitetu. Za neke, ova profesija „radi posao“, za druge je čista tričarija.

U ovom tekstu osvrnuću se na poređenje psihoterapije i motivacionog govorništva, upravo zato što se čini da im je polje delatnosti u mnogo čemu preklopljeno i da svoje usluge pružaju sličnoj ciljnoj populaciji.

Široka oblast u kojoj obe profesije manevrišu može se definisati kao briga o mentalnom zdravlju i psihološkom rastu i razvoju ličnosti.

Pa gde su onda razlike i otkud potreba za dve discipline?

Pokušaću da u kratkim tezama poentiram razliku između psihoterapeuta i motivacionih govornika.

Psihoterapija VS Motivaciono govorništvo

1. Edukacija
  • Psihoterapeut je osoba iza koje leži dugogodišnja formalna edukacija iz nekog psihoterapijskog pravca, a koja je prethodno završila i neki fakultet iz oblasti humanističkih nauka.
  • Motivacioni govornik može biti bilo koje lice, sa ili bez prethodnog formalnog obrazovanja.
2. Sertifikat
  • Psihoterapeut poseduje sertifikat za obavljanje svoje delatnosti, čime zajednica stručnjaka ovog profila stoji iza njega i garantuje za njegov rad; sertifikat mu dodeljuje priznata ustanova.
  • Motivacioni govornik je sam sebe proklamovao kao takvog i za svoj rad ne poseduje zvanično pokriće.
3. Znanja i veštine
  • Psihoterapeut je svoje veštine i znanja sticao kako na teorijskom, tako i na praktičnom nivou; osim školovanja on je u obavezi da nekoliko godina provede u kontinuiranom radu na sebi kako bi bio dovoljno psihološki uravnotežen i kompetentan da svoje usluge pruža i drugima.
  • Motivacioni govornik je po vokaciji guru koji je kroz samostalni rad na sebi, bez supervizije od strane drugih lica, rešio neki vlastiti životni problem (npr. pobedio anksioznost, preležao tešku fizičku bolest, svoj hendikep pretvorio u potencijal, prestao da bude zavisnik od nečega, itd.).
4. Pristup problemu
  • Budući psihoterapeut se tokom svoje prakse suočavao sa problemima različite prirode i radio sa osobama različitog profila, pa je razvio visoku senzibilnost i kadar je da osmisli individualizovani pristup svakoj konkretnoj osobi.
  • Motivacioni govornik u svom iskustvu ima samo rešenje sopstvenog problema i ovo rešenje primenjuje bez modifikacije na sve slučajeve sa kojima dolazi u kontakt.
5. Strateške razlike
  • Psihoterapeut generiše specifična, indivualna rešenja, traga za potencijalima svake konkretne osobe i radi na problemu osobe uzimajući u obzir i kontekst u kome je problem nastao.
  • Motivacioni govornik izvodi generalizacije i daje opšta uputstva, tačnije recepte za srećniji život, koji bi trebalo da budu efikasni za sve ljude bez izuzetka.
6. Tip komunikacije
  • Psihoterapeut je tu da sluša, razume i prihvati osobu, kao i da je postepeno navede da svoju sudbinu krene alternativno da konstruiše.
  • Motivacioni govornik ne sluša pojedinačne sudbine, već se sa superiorne pozicije obraća masi, očekujući da su njegovi recepti lako primenjivi i podjednako efikasni svima; on nameće i potencira ispravnost ovih instrukcija.
7. Ciljevi
  • Cilj psihoterapije je omogućiti osobi da postane sposobna da se nadalje samostalno suočava sa problemima koje život nosi, dakle da razbije zavisnički odnos koji je u nekom trenutku oformila sa terapeutom.
  • Cilj motivacionog govorništva je da osoba trajno ostane zavisna od tuđih instrukcija i da ih slepo prati, jer će jedino tako nastaviti da posećuje masovna okupljanja svog gurua i da ga prati na društvenim mrežama.
8. Resursi
  • Psihoterapeutov najveći saveznik u radu je poverenje klijenta i autentična dvosmerna razmena.
  • Najveći saveznik u radu motivacionog govornika je visoka sugestibilnost publike i vešta, jednosmerna retorika.

 

Mogla bih ovako analizirati do u nedogled, ali ovde ću se zaustaviti. Ne moram da iznosim zaključak u prilog neke od opcija, jer mislim da je ionako dovoljno transparentno.

Samo ću vas za kraj pitati:

Da li će vam pre pomoći neko sa širokim, utemeljenim iskustvom ili opšti recept od koga je bolje čitavoj sali?

Da li će vam više prijati da neko razume da nešto ne možete i da zajedno otkrivate puteve kojima ćete nešto postići ili da vas neko nasilno i bez takta ugurava u situaciju „vi to možete, vi to morate!“?

Koji odnos je za vas autentičniji – onaj u kome ste saslušani ili onaj u kome ste samo pasivni prijemnik, osoba bez identiteta, broj?

 

9 Comments
  1. Koji fakultet je potrebno zavrsiti da bi imao zvanje psihoterapeuta? Ukoliko ih ima vise bilo bi mi drago kad bi mogla sve da mi ih nabrojis… Unapred hvala ❤

    1. Draga Anastasija, potrebno je završiti bilo koji fakultet humanističke orijentacije – psihologiju, pegagogiju, andragogiju, defektologiju, socijalni rad, medicinu…. a potom i edukaciju iz nekog psihoterapijskog pravca po izboru.

  2. Veoma profi i kulturno ste nabrojali razlike izmedzu psihoterapije i “guru”.Ja bi bila malo bezobraznija😀Nema veche hrabrosti od priznanja samoj sebi,da imash problem.Kad chovek prestane da bezhi od sebe,onda pocinje proces sebeotkrivanja,a vi ste osnova da se taj proces odvija u pravom smeru.Korak po korak,dan za danom.Nema boljek leka od razgovora u 4 ochi.Pozdrav iz Makedonije i Srechni praznici🌼

  3. Gde svi tu i mali muja, na zalost vecini godi da je u toj masi i da slusa nesto sto mu nece pomoci, ali ima osecaj pripadnosti.

  4. I ja se često pitam zašto sam završavala fakultet i 5 godina edukacije iz psihoterapije kada će neki “motivacioni govornik” , “trener životnih vestina”, … da daje savete i instant rešava tuđe probleme.

  5. Svaka čast na tekstu! Nažalost, dosta ljudi ide putem koji se čini lakšim, a to nude motivacioni govornici. Mada, mislim da je sve više onih koji se raspitaju šta je šta pre nego krenu u proces rada na sebi i to je dobro.

  6. Divno je kada neko pomogne nekome ko je potonuo da ustane i krene dalje. Da li je bitno to da je psiholog ? Naravno da nije. Poznajem mnogi psihologa i psihijatara koju su loše raspoloženi, negativni, rasturenih brakova, ne vode računa ni o sebi ni o svojoj djeci. Da li bih njih trebalo poslušati? Pa naravno da ne. Svi koji su pozitivni treba da pomognu onim negativnim da promijene stav i postanu bolji ljudi i sebi i drugima.
    Zato misli pozitivno ❤️
    Gordana

Leave a reply