Postizborna depresija

Postizborna depresija je vrsta depresije egzogenog porekla. Poznato je da po tipu uzročnika razlikujemo endogenu (koja izvire iznutra, tj. za njen nastanak su odgovorni biološki faktori) i egzogenu depresiju (koju izaziva neki spoljašnji okidač).

Kod postizborne depresije upravo su glavni okidač izbori, kao događaj na koji NISMO u stanju da utičemo. Ovaj tip depresije se u stručnim krugovima naziva još situaciona ili reaktivna depresija, jer nastaje kao reakcija na dati okidač. Kao što se postporođajna depresija javlja kao posledica porođaja, tako se i postizborna depresija javlja kao posledica izbora.

Klinička slika

Postizborna depresija manifestuje se najčešće kroz apatiju, potištenost, bezvoljnost, čak mrzovolju, pad interesovanja za zbivanja oko sebe, snižen nivo funkcionisanja i produktivnosti na poslu, itd. Osoba koja je do pre izbora bila pod visokim nivoom adrenalina, verujući da može da promeni situaciju, sada se oseća krajnje bespomoćno, izražen je pesimizam, i osećaj odsustva kontrole nad sopstvenim životom.

Ovo je bazična forma, mada kao kod opšte depresije i ovde imamo maskirane forme. Maskirane forme postizborne depresije nemaju depresivni afekat, već se manifestuju ili povlačenjem (kroz alkoholizam, uživanje psihoaktivnih supstanci, ekscesivno vežbanje) ili agresijom (kroz psovanje, proteste, uništavanje propagandnog materijala, pisanje ozlojeđenih poruka po društvenim mrežama, itd.).

Učestalost

Postizborna depresija uglavnom ne pogađa pojedinca, već kao kod sezonske depresije poprima epidemijske razmere. Uglavnom se dijagnostikuje kod osoba starijih od 18 godina koje imaju biračko pravo i koje su svoj glas udelile opozicionom kandidatu. Međutim, ovom vrstom depresije često bivaju pogođena i mlađa lica, jer je nezadovoljstvo članova njihovih domaćinstava do te mere izraženo da se širi poput infekcije.

Prognoza

Kod postizborne depresije prognoza je veoma povoljna. Procenjuje se da je oporavak evidentan za par nedelja, čak i u odsustvu tretmana. Nakon inicijalnog šoka i neverice sledi faza prihvatanja, potpomognuta Frojdovim mehanizmima odbrane, od kojih su najčešće u opticaju:

1) racionalizacijau formi slatkog limuna “ko zna zašto je to dobro što je AV pobedio, ipak je on štošta uradio za našu zemlju” ili u formi kiselog grožđa “ma svi su oni ionako ista g _ _ _ _ ” i

2) potiskivanje – ili narodski rečeno “guranje pod tepih” svih ugrožavajućih sadržaja, koji će čučati u nesvesnom do nekih narednih izbora.

Tako da, bez sikiracije 🙂

2 Comments
    1. Ne znam za psihologiju, ali očigledno se ne razumete u politiku. Ovaj tekst ni jednim svojim slovom ne podržava AV, već sarkastično predstavlja osećaj svih nas po saznanju da ništa nismo promenili.

Leave a reply