Psihološko savetovalište Psiholjub
Psihološko savetovalište Psiholjub vodi Leonora Pavlica, MSc klinički psiholog, sertifikovani konstruktivistički psihoterapeut i psihološki savetnik.
Savetovalište se nalazi u Beogradu (Zvezdara, Severni bulevar, kod ulaza u Novo groblje, linije prevoza 65, 66, 74)
Kontakt telefon: 069/305-7770
E-mail: lea_mih@yahoo.com
Psiholog Leonora Pavlica poseduje sledeće licence:
- Diploma iz konstruktivističke psihoterapije i savetovanja, Udruženje konstruktivista Srbije
- Nacionalni sertifikat iz psihološkog savetovanja, Udruženje za psihoterapiju, savetovanje i koučing Srbije
- Nacionalni sertifikat za psihoterapiju, Savez društava psihoterapeuta Srbije
- Evropski sertifikat iz psihološkog savetovanja, European Association for Counselling
- Položen stručni ispit za zdravstvenog saradnika pri Ministarstvu zdravlja
Psihološko savetovalište pruža sledeće vrste usluga:
- Individualna psihoterapija
- Psihološko savetovanje
- Online savetovanje
- Bračna i psihoterapija parova
- Porodična psihoterapija
- Grupna psihoterapija
- Savetodavni rad sa decom i adolescentima
- Grupe podrške za anksiozne
- Psihološka podrška trudnicama
Radno vreme psihološkog savetovališta:
- Svakim radnim danom od 12 do 21h
- Termini se unapred zakazuju pozivom na broj telefona ili slanjem e-mail poruke
Psihološko savetovalište Psiholjub specijalizovano je za rad na sledećim oblastima:
- depresija
- postporođajna depresija
- anksioznost, panični napadi, fobije
- opsesivno-kompulsivni poremećaj
- problemi u učenju i javnom nastupu
- komunikacione barijere
- poremećaji ishrane (bulimija, anoreksija, gojaznost)
- socijalni problemi (granice, prilagođavanje, samopouzdanje…)
- emocionalni problemi (bes, krivica, tuga…)
- problemi u partnerskom odnosu, itd.
“U svom terapijskom radu nastojim da svakom klijentu priđem kao kompleksnoj i specifičnoj individui koja ima osoben problem. Cilj nije smeštanje klijentovog problema u određenu fioku sa njima sličnima, već individualizovan pristup problemu. Pristalica sam stava da efikasan tretman nikada ne moze biti univerzalan. Okolnosti, uslovi, drugi ljudi i putevi koji su osobu doveli do stanja u kome se trenutno nalazi, kao i načini na koje se konkretna osoba sa tim nosi i kako to proživljava, zasigurno su jedinstveni. Krajnji smisao terapije nije promena osobe do nivoa na kome ne moze da prepozna svoj odraz u ogledalu. Naprotiv, akcenat je na menjanju stanja uma, i to na takav način da osoba može da prihvati i živi sa svojim prošlim iskustvima bez straha i osude, dok je istovremeno kadra da se uz nove strategije prilagodi okolnostima koje dolaze”.