Šta je predmenstrualni sindrom (PMS) i na koji način narušava kvalitet života žene?

Koliko žena vam se obraća zbog simptoma predmenstrualnog sindroma i šta vam najčešće govore, kako se osećaju, zbog čega su tu?

Predmenstrualni sindrom je pre medicinski fenomen, nego psihološki, pa se sa njim u izolovanoj formi nisam susretala. Međutim, pošto se veoma često javlja kao pratioc depresije, poremećaja raspoloženja i postporođajne depresije, imala sam prilike da kod žena sa ovim dijagnozama čujem žalbe i na temu PMS-a. Obično se, kada dođemo do ove teme, ne žale na fizičke simptome, već se fokusiraju na to da su primetile pad koncentracije, pojačanu nervozu i plačljivost, osećaj razdražljivosti, depresivno raspoloženje i izlive besa. Najviše ih zabrinjava što imaju osećaj kao da nemaju kontrolu nad svojim mislima i akcijama, pa često kažu i/ili urade i ono što ne misle.

Koji su najčešći simptomi PMS-a i koliko oni mogu da naruše život žene?

Simptomi PMS-a se grubo mogu podeliti u dve grupe, pa tu imamo fizičke znake kao što su bolovi u kostima i mišićima,glavobolja,osećaj opšte telesne iscrpljenosti, porast telesne težine zbog zadržavanja tečnosti, nadutost stomaka, osetljivost grudi, opstipacija ili dijareja. U drugoj grupi, koja obuhvata emocionalne i bihejvioralne simptome, nalaze se pojačan apetit i prohtevi za određenom vrstom hrane, problemi sa nesanicom,promene raspoloženja koje uključuju razdražljivost i ljutnju, depresivno raspoloženje, tenzija i anksioznost, plačljivost, socijalno povlačenje i drugo. Navedeni simptomi nisu zanemarljivi. Neke žene, posebno one sa višim pragom bola, se mogu uspešno nositi sa ovim “stanjem”. Ipak, ima dosta slučajeva gde žene ne mogu sebe da prepoznaju tokom ovog perioda. Deluje da im je životna ravnoteža komplektno narušena, ulaze u česte i bezrazložne konflikte ili se kao preventiva tome osamljuju i leže u krevetu, zbog iscrpljenosti i bolova zanemaruju brojne aktivnosti, radna sposobnost im je umanjena i mogu utonuti u pesimistična razmišljanja.

Da li je ovo zapravo veliki problem kojem se malo poklanja pažnja?

Statistike pokazuju da čak 85% žena proživljava simptome PMS-a. Ukoliko se radi o povremenim epizodama, problem se može smatrati benignim. Međutim, procenjeno je da je PMS često u vezi sa poremećajima raspoloženja i da zapravo predstavlja maskiranu formu depresije koja nije na vreme otkrivena. U tom kontekstu problem je ozbiljniji. 2013. godine je u dijagnostički priručnik mentalnih bolesti čak uvedena i nova dijagnoza – Premenstrualni disforični pormećaj (PMDD), koja se daje u slučaju da osoba u periodu od godinu dana, tokom gotovo svakog ciklusa, doživljava intenzivnu formu PMS simptoma. Ovu dijagnozu ima od 3 do 8% žena, a ona dodatno uključuje suicidalne misli, panične napade i otežano razmišljanje.

Devojke se žale da im nekoliko dana pred ciklus “padne roletna”, ponekad im se čini da imaju pomračenje uma, padaju u depresiju, plaču bez razloga, bole ih grudi, oteknu im noge… Da li je sve to stvar hormona?

Promene u nivoima hormona, posebno estrogena, progesterona i serotonina, smatraju se značajnim uzrokom PMS-a. Pored toga, važan je i ukupni nivo vitamina i minerala. Kao dodatni faktori rizika za PMS spominju se još istorija depresije, bipolarnih poremećaja i postporođajne depresije, zatim porodična istorija PMS-a i porodična istorija depresije (što ukazuje na naslednu sklonost ovim tegobama),i faktori koji mogu da pojačaju PMS simptome, kao što su porodično nasilje,stres, zloupotreba supstanci, fizička ili emocionalna trauma.

Da li ovi simptomi dolaze i pojačavaju se s godinama? Koliko na njih utiče kvalitet i zadovoljstvo vlastitim životom?

PMS se češće dešava ženama između kasnih dvadesetih i ranih četrdesetih, i onima koje imaju bar jedno dete. Pošto je ustanovljena česta povezanost PMS-a i depresije, može se reći da obrnuto, odnosno zadovoljstvo vlastitim životom, može biti važan preventivni faktor. Takođe, kvalitet života u formi zdrave ishrane, redovnog sna i dobre fizičke kondicije, može značajno ublažiti PMS simptome.

Do kog trenutka možemo da kažemo da je sve ovo “normalno”, a kada bi žene morale da zatraže stručnu pomoć?

Ako premenstrualni simptomi dugo traju, ako predstavljaju pravilo, a ne izuzetak, i ako kao takvi značajno utiču na psihofizičko stanje žene i ugrožavaju njene dnevne aktivnosti, potrebno je potražiti stručnu pomoć.

Kako devojke mogu same sebi da pomognu po ovom pitanju?

Savetuje se kompletna promena životnog stila. Ovo uključuje redovan san (minimum 8 sati dnevno), zdravu ishranu (bogatu vitaminima i mineralima,posebno kalcijumom, magnezijumom i vitaminom E i D, izbegavanje soli, slatke hrane, povećan unos tečnosti),  savladavanje loših navika (smanjenje ili prestanak konzumiranja kofeina, cigareta i alkohola), redovno vežbanje (mišićna relaksacija, aerobni trening, masaža, joga), pronalaženje zdravih načina za suzbijanje stresa (kroz razgovor sa drugima, čitanje, psihoterapiju).

Mnoge u tim danima izbegavaju društvo, osamljuju se, sede kod kuće i plaču uz tužne filmove… Da li je to u redu ili bi morale da se nateraju da se baš tada pokrenu?

Tokom PMS-a žene su naročito razdražljive, pa nemaju poverenja u svoj kapacitet da kontrolišu emocije. Zato biraju da se osame i tako spreče eventualne konflikte. Ova početna nesigurnost utiče na doživljaj sebe kao slabe osobe koja ne može da izađe na kraj sa svojim simptomima. Ovaj osećaj bespomoćnosti često je praćen plakanjem i prejedanjem, nakon čega osoba oseća još veću krivicu, pa sve izgleda kao jedan veliki začarani krug. Da bi se iz njega izašlo upravo je potrebna akcija, u vidu vežbanja koje će podići nivo serotonina, koga još zovu “hormon sreće”. On će povratno delovati na poboljšanje slike o sebi i povećati osećaj kontrole nad sopstvenim životom.

Koliko je tada poželjno biti fizički aktivan?

Fizička aktivnost je uvek preporučljiva, ali se u toku menstrualnog ciklusa savetuju blaže vežbe, usmerene na istezanje i mišićnu relaksaciju.

Većina se žali na pojačan apetit i potrebu za slatkišima. Kako to obuzdati?

Nagli unos “veštačkih” ugljenih hidrata trenutno podiže nivo serotonina i donosi osećaj zadovoljstva. Međutim, ovi efekti su kratkotrajni i osobu ubrzo nakon preteranog unosa slatkiša sustiže osećaj krivice. Zato je najprirodnija alternativa koja vodi dobrom raspoloženju upravo zdrava ishrana i vežbanje.

*Intervju za Večernje novosti

Leave a reply