Koja boja kose izaziva najveću fizičku privlačnost?

Evo šta kažu istraživanja…

Nicolas Guéguen, sa univerziteta u Francuskoj, nedavno je objavio rezultate svoje obuhvatne studije koja nosi naziv “Boja kose i udvaranje: Plavuše podstiču više udvaranja, a crvenokosi muškarci više odbijanja”. U prvom delu studije, učesnice eksperimenta nosile su plavu, braon, crnu ili crvenu periku u noćnom klubu. U drugom delu, muški učesnici, noseći takođe plave, braon, crne ili crvene perike, pozivali su žene iz noćnog kluba na ples. Studija je pokazala da su plavušama ubedljivo češće prilazili muškarci, dok plavokosi muškarci nisu dobili značajnije prihvatanje žena na njihovu ponudu za ples. Što se tiče crvenokosih ljudi, u oba slučaja ova boja kose povezuje se sa značajno manjom privlačnošću.

Menjajući kontekst eksperimentalne situacije, Guéguen je nadalje potvrđivao prethodni nalaz da su plavokosi ljudi više favorizovani. Prvo je probao sa istim eksperimentalnim metodom, ali takvim kontekstom gde učesnici eksperimenta kucaju ljudima na vrata i traže neku donaciju, a zatim i sa situacijom gde učesnici rade kao konobari u kafiću. U obe situacije plavokosi su sakupili više donacija i dobili ubedljivo veću napojnicu. Guéguen ove nalaze objašnjava globalnom statistikom, po kojoj 90% ljudi ima prirodno tamnu kosu, samo 2% ima svetlu (prirodno plavu), a tek 1% crvenu. Na osnovu toga on zaključuje da žene koje odluče da promene boju kose preferiraju nesvakidašnje stvari, te povećavaju svoju vidljivost i izazivaju veću pažnju muškaraca. I dalje ostaje neobjašnjeno zašto toliku pažnju ne privlače i crvenokose žene, ako su i one takođe veoma retke. No, Guéguen je nastavio da potkrepljuje svoju hipotezu.

U narednom eksperimentu, zamolio je ženske učesnike dvadesetih godina da stopiraju, takođe sa različitim perikama. Opet su muški vozači u najvećem procentu nudili prevoz plavušama, dok se kod žena vozača nije pokazala razlika u trendu u zavisnosti od boje kose eksperimentalnih subjekata.

friz 3
U najskorijem istraživanju, Guéguen je napravio još specifičniji eksperimentalni nacrt. Kako bi otklonio mogućnost da su subjekti koji su nosili plave perike u prethodnim istraživanjima sami po sebi bili lepši od ostalih, sada je uzeo samo jednu ženu koja je četiri nedelje bila subjekt istraživanja. Jedne nedelje ona je svaku noć sedela u noćnom klubu sat vremena noseći plavu periku. Naredne nedelje smeđu, i tako redom. Brojani su muškarci koji joj priđu u tih nedelju dana. Rezultati su ponovo išli u istom smeru. Čak 127 muškaraca je prišlo plavuši, 84 smeđoj ženi, 82 muškarca prišla su ženi kada je nosila crnu periku, a samo 29 muškaraca joj je prišlo kada je na sebi imala crvenu periku.

Sva prethodna Guéguenova istraživanja sugerišu da preko 80% ljudi izražava averziju prema crvenokosim ljudima. Njegova druga istraživanja čak dodatno impliciraju da boja kože crvenokosih, od osam ponuđenih tipova kože, izaziva takođe najveću averziju.
Ovako velike diskrepance u preferenciji boje kose nisu bile tako očite u situacijama u kojima su muški subjekti nosili perike različite boje. Ovo potvrđuje ideju istraživača da žene manje polažu na fizički izgled kao element privlačenja, nego što to čine muškarci. Ipak, i one iznenađujuće češće odbijaju crvene muškarce kada im se udvaraju.

friz

Začuđeni ovim nepokolebljivim rezultatima, Swami i Barett, psiholozi sa Univerziteta u Vestminsteru, preduzeli su slične korake kao njihov kolega. Tokom izlaska u noćni klub, njihovom ženskom subjektu je u “plavoj” varijanti prišlo 60 muškaraca, kao brineti 42, a kao crvenokosoj samo 18. Ono što je interesantno u njihovom eksperimentu je da kada istim tim muškarcima u noćnom klubu prikažu fotografiju devojke u tri varijante boje kose (brineta, plavuša, crvenokosa) i pitaju koja je najprivlačnija, većina njih izjavi da je najprivlačnija brineta. Ipak, kada treba da priđu devojci, najlakše se usuđuju da okušaju sreću kod plavuše. Autori navode da su isti muškarci na fotografijama ocenili plavuše kao one koje su najranjivije, pa otud najlakše prilaze baš njima. To im, autori objašnjavaju, indukuje veći osećaj dominacije i smelosti, pa posledično redukuje njihovu inhibiciju. To što percipiraju plavuše kao ranjive, omogućava muškarcima da imaju manji strah od odbijanja ili od neprijatnog odgovora.

Interesantno je da muškarci na fotografijama brinete rangiraju kao najinteligentnije, ali isto tako i najarogantnije. Crvenokose, sa druge strane, kotiraju kao najmanje sramežljive, najtemperamentnije i najpromiskuitetnije.

Boja kose, kako je jedno istraživanje ukazalo, može imati značajnu ulogu i pri intervjuu za posao. I ovde važe neki poznati stereotipi. Tako Takeda i kolege, sa Tenesi Univerziteta, kažu da plavuše najčešće bivaju procenjene kao nekompetentne, ali dopadljive, dok crvenokose mogu biti odbijene jer se često čine kompetentnim, ali ne baš simpatičnim. Zato Takeda s pravom postavlja pitanje treba li boja kose pri zaposlenju da bude uključena u anti-diskriminaciono zakonodavstvo? Ovo je, čini se, jedna veoma opasna i diskriminatorna predrasuda!

Leave a reply